Borba

 

Borba

 

Moderni Taekwondo vuče korijene iz drevnih vještina ratnika. Da bi se kao vještina prilagodio potrebama modernog čovjeka, Svjetska taekwondo federacija (WTF) odredila je pravila pomoću kojih pojedinac može izraziti sve ljudske kvalitete i razviti sportski duh. Naravno da je takav pristup presao granice Koreje pa se danas vježba širom svijeta. Kako se borba ne bi svela na goli obračun protivnika, u samom pristupu borbi zadržane su osnove filozofije drevnog Istoka. To je princip vječite mijene, jin i jang filozofije.

Tako se borba održava na borilištu koje se uspoređuje s planinom. Jedan od boraca uvijek mora biti pobijeđen i pada u ponor.

U samoj borbi također je vidljiv ovaj princip i to ako je protivnik jači i stalno napada, suprotni se povlači i zadaje protuudarac. Ovaj način borbe uspoređuje se sa snažnim vjetrom koji ruši sve pred sobom. Jako drvo suprotstavit će se sili i slomit će se, dok će se bambus savinuti i zatim ispraviti. Pri izmjeni udaraca također vrijede neke zakonitosti. Ako protivnik napada udarcem u tijelo, protuudarac slijedi u glavu i tako zatvara krug pozitivne i negativne energije.

Može se reći da je slobodna borba najviši oblik Taekwondo treninga. To je otvoren susret s protivnikom bez dogovorenih pokreta gdje dolazi do izražaja fizička, psihička i moralna kvaliteta borca. Zato se vježbanju borbe posvećuje posebna pažnja. Onaj tko se želi boriti mora prije svega imati snažnu želju za pobjedom. Dobra fizička pripremljenost daje borcu određenu psihičku stabilnost, odnosno vjeru u vlastite snage. U borbi treba nastojati nametnuti svoj stil, prikriti vlastite slabosti te svojm najboljim udarcima pogoditi protivnika i osigurati stanovitu prednost. Borac u akciji mora ispoljavati sve svoje kvalitete (hrabrost, tehniku, lukavstvo, smionost i sl.). Napad je najbolje rješenje za to. Pri čestoj izmjeni različitih udaraca u različite točke protivnika, stvara se mogućnost efektnog pogotka, tako da borba može završiti nokautom ili se mogu osvojiti potrebni poeni za pobjedu. U borbi treba koristiti različite varke, fintiranje i izmicanje, tako da protivnik otkrije svoje slabe točke, ne otkrivši vaše namjere.

Evo nekoliko osnovnih savjeta za slobodnu borbu:

 

- U toku cijele borbe potrebno se kretati u ispravnom borbenom stavu.

- U napadu i obrani treba održati ispravan gard.

- U toku cijele borbe potrebno se elastično kretati i zadržati kontrolu disanja.

- Uvijek nastojati zadržati pravilnu distancu.

- Napad mora biti brz i čvrst, popraćen poklikom (kiap).

- Protuudarac se mora izvesti eksplozivno.

- Nikad se ne smije potcijeniti protivnik.

- Slobodna borba ne smije se shvatiti, kao tučnjava, nego je treba prihvatiti kao neku vrstu

  "umjetničkog nadmetanja" .

- Potrebno je uvijek zadržati kontrolu nad emocijama, bez obzira na to da li se pobjeđuje ili

  gubi.

- Na borilištu se prema službenim osobama treba ponašati s poštovanjem i korektno.

 

 

Slikovito rečeno, borba je razgovor dvaju protivnika. Rječitiji i inteligentniji svakako će pobijediti. Svaki natjecatelj uz pomoć trenera mora razvijati svoj borilački stil. Koristeći u borbi naučeno znanje dopunjeno vlastitim idejama, borac postiže odredenu duhovnu nadgradnju. Slobodna borba stoga se i naziva skladom pokreta i uma. 

 

Poomsae

 

Pomsae

 

Definicija

 

Forme bi mogli definirati kao strogo utvrđen redosljed od nekoliko desetaka različitih udaraca i blokada izvedenih nogama i rukama, uz karakterističnu shemu kretanja. Svaka forma uvijek počinje i završava na istom mjestu. Prema nekim legendama forme su nastale imitacijom borbenih pokreta različitih životinja (tigar, zmija, ždral, itd...), a do nedavno su se čuvale kao najstrožija tajna, jer su sadržavale svo umijeće koje se može upotrijebiti u borbi s jednim ili više protivnika. Forme su nekada bile neka vrsta tehničkih priručnika, koji su služili da sakupljeno znanje ne padne u zaborav.

 

Značenje Simbola

 

Simbol koji predstavlja principe stvaranja kosmosa i norme ljudskog života. Opseg taeguka označava simbol beskonačnosti i dva djela: crveni i plavi, u krugu, oni simboliziraju Yin (negativ) i Yang( pozitiv), koji izgledaju kao da  rotiraju cijelo vrijeme. Zbog toga je taegeuk  svijetlo koje je ujedinjena jezgra kosmosa i ljudskog života. Njegova beskonačnost označava energiju i izvor života. Yin i Yang predstavljaju razvoj kosmosa i ljudskog života i jedinstvo simetričke podjele kao što su negativno i pozitivno, tvrdoća i mekoća, materijal i ne materijal. Osam šipki ( takozvani Kwae) izvan kruga, tako su postavljene, da sa taegeuk u sistemu poredka jedna šipka znači Yang a dvije šipke znače Yin. Obadvoje predstavljaju stvaranje harmonizacije sa osnovnim principima svih fenomena kosmosa. Taegeuk, beskonačnost i Yin-Yang su tri elementa koji konstatiraju filozofsko trojstvo kao što je spomenuto u SAMIL SINKO skripta (sveto pismo) Korejskog plemena.

 

PorijekloTaegeuk Naziva

 

Po staroj knjizi istorije Sinsi Bonki oko (35. prije nove ere) kao sin petog vladara Hwan-Ung Dinastije u starinskoj naciji Tongy rase, čije je ime bilo Pokhuni, rekao je da je primio nebesku naredbu da ima uvid u nebesku visinu, i zbog toga osmatrajući rituale sa nebesa, i konačno primajući  osam Kwaes (znakova šipki) poslije svega ovo je preneseno kroz dugu istoriju sa KING MUN, CHOU TSU, CONGUCIUS i učenjakom KIM IL BU, a svi su potomci Tongy rase. Učenjak Kim konačno bilježi i završava današnji taegeuk. "Taegeuk" znači velika vječnost, a svaka od 8 formi simbolizira po jedan heksagram iz Taoističke filozofije.

 

Poomsae (poomse)

 

Taegeuk poomsae je osnovana na temelju istaknute flozofije taegeuk, koju bi trebali trenirati Taekwondo početnici. Poomsina kretanja i gardovi su bazirana na nepromjenjivim osnovama učenim u Taekwondou. Taegeuk je okvir Poomsae. Svake Kwae se očituje u primjeru Taegeuk poomsae koji tumači duh i isticanje Taekwondo tehnika.

 

Porijeklo poomsae

 

Tekwondo poomsae su tako dizajnirane da se hvataju u koštac kolektivno sa prijetnjama s kojima se društvo razvilo u organizovanu grupu,slabeći potrebu osamljenja pojedinca  za mjerama odbrane.Za izabranike zajednice,praksa i prenošenje tehnika trebalo bi biti prikladno i manje komplikovano.U tom smislu taj poomsae je postepeno sistematizovan kroz praksu, zajedno sa pomoću filozofske i medicinske nauke.Vjeruje se da je u starim vremenima poomsae bilo praktikovano među vladajućom klasom.Prvi primjer poomsae se pojavljuje u dokumentima ili spomenicima oko prvog stoljeća, kada je KOGURYO vladao HAN (korejskim plemenom).

 

Značajnost poomsae

 

Poomsae je serija pokreta za odbrambene i napadčke tehnike,koje mogu biti praktikovane i trenirane čak bez prisustva instruktora,u podudarnosti sa fiksnim primjerima.Prema tome poomsae ima zasluge. Sa njegovim praktikovanjem vježbač poboljšava kyorugi tehnike i primjenjive tehnike,obuhvatajući i specijalne tehnike koje bi se teško vježbale sa treningom podjele osnovnih pokreta.Poomsae mogu biti trenirane po zamišljenim ili zacrtanim linijama, koje označavaju poziciju stopala i liniju po kojoj se krećeš.

 

Uzimanje u obzir treninga poomsae

 

Pri izvođenju i uvježbavanju formi od najveće su važnosti pravilno kretanje, korektni stavovi, ravnoteža, kontrola disanja, tehnika, te općenito koncentracija i vizualizacija. Samo vježbajući uz uvažavanje navedenih elemenata, dolazi se do pravog napretka i jačanja mentalne discipline, što je zapravo i krajnji cilj Taekwondoa. Za svakog trenera je uspjeh, ako u učeniku probudi želju i radoznalost za učenjem novih i kompliciranijih formi, te ako ga potakne da širi svoje znanje. Poomsae su serije alternativnih akcija napada i obrane. Zbog toga one su frekventne promjene akcija,promjene tehnika i zbog toga se mora posvetiti pažnja pokretu tijela, očiju,disanja itd…

 

Pažnja koju moraš posvetiti je sljedeća:

        -            Kompletno razumijevanje važnosti poomsae i principe njihove kompozicije

        -            Perfektno pamćenje poomsae linije,pokreta i direkcije

        -            Tokom praktikovanja sljedeće šta moraš uzeti u obzir:

        -            Oči,

        -            Pokreti centra balansa,

        -            Mala i velika brzina,

        -            Slaba i jaka snaga,

        -            Disanje.

 

Poomsae trening

 

Usavršavanje poomsae može biti postignuto sa upornim trnengom prateći sljedeće korake:
(1)Šablon Prvi korak u poomsae je naučiti šablon,koncentraciju disanja i očiju.Uglovi kretanja moraju biti naglašavani u dodatku za preciznost izvođenja.

(2) Značajnost U sljedećem koraku mora se naglašavati balans,snaga i slabost,mala i velika brzina,disanje i poomsae linija.Značajnost pokreta i povezivanje poom i kompletan poomsae mora se učiti pravilno.

(3) Praktična upotreba Moraš usvojiti što si naučio u praktičnoj upotrebi,saznati mogućnost praktikovanja.

(4) Vlastiti stil Ti moraš ocijeniti saznanje o svojoj efektivnosti koju si naučio, poredeći sa strukturom tijela,brzinom i snagom,snagom mišića,podstaknutom snagom,tačke naglašene u treningu itd,i umjeri te tehnike u svoj stil.

(5) Upotpunjenje Ti ćeš dostići sintetičko dostignuće treninga poomsae ogledavajući vještine Taekwondo tehnika obuhvatajući Taekwondo duh.

 

Kategorije poomsae

 

Poomsae su kategorisane sa tehnikama sa kompozicijom i tačkama naglašavanja koje su klasificirane u manjinske cjeline.

(1) Tehnike Tehnika znači  tehnički primjer cijele poomsae.Suština tekwondo-a je borilačka umjetnost.Zbog toga je kategorisanje prakticirajućih tehnika  vrlo važno.

poomsae sadrže različite tehnike.Ono sadrži više tehnika CHAGGI i MAKKI nego što je potrebno u praktičnoj upotrebi.Praktične tehnike se moraju selektirati u kursu treninga.

poomsae sadrže prakticirajuće tehnike.Ovo obuhvaća praktično samo upotrebljive tehnike koje su klasificirane  u seriju CHIGI tehnika,a serije MAKKI tehnika  i balansirane kombinacije chaggi i makki tehnika. Poomsae sadrže jednostavne tehnike. Ovo je klasifikovano u osnovnom kursu i naprednom kursu. U naprednom kursu trening gajenja duševne snage tijela sa značenjem kontrolisanog disanja je obuhvaćen. Različitosti disanja bi trebale biti ovladane kroz marljiv trening.

(2) Kompozicija Komponovanje poomsae pokreta je razlikovano prema omjeru poom-a i tehnike i ručne tehnike i nožne tehnike, seogi i njegove pokretne direkcije. Osim u samo specijalnim slučajevima, poomsae pokreti su jednako raspoređeni u svim djelovima tijela, simetrično između sprijeda i straga, između lijeva i desna. Zbog toga proporcija ručnih i nožnih tehnika  je kriterija da se odluči komponovanje poomsae pokreta

Poomsae sa prioretnijim ručnim tehnikama

Poomsae sa prioretnijim nožnim tehnikama

Poomsae u kojima su ručne i nožne tehnike podjednako raspodijeljene.

(3) Naglašavajuće tačke Poomsae su isto klasifikovane sa obimom naglašavanja u korist, bilo jačim ili slabijim, bilo sporim ili bržim pokretima. Jaki ali spori pokreti, i brzi ali meki pokreti su uključeni u sličnu kategoriju.

Jake ali spore poomsae

Slabe ali brze

Poomsae dobro balansirane u snazi, slabosti i isto tako u sporosti i brzosti.

Kako god, gore navedeni metodi kategorisanja nisu apsolutni za najnapredniji kurs treninga.

 

Klasifikacija poomsae

 

Taegeuk poomsae od 1(il) Jang do 8 (Pal) Jang su klasifikovane kao kup ocjenjivačke poomsae i poomsae od Koryo sve do Ilyo kao dan ocjenjivačke, npr Poomsae crnog pojasa. Pommsae sadrže osnovne pokrete i pooms, i one su tako poredane da ispune okvir pokretnih direkcija koji se zove poomsae linija. Poomsae linije su opisane poslije simbola ili kineskih slova.

 

Vrsta linija poomsae

 

Taegeuk Poomsae sadrže se u osam primjera, simbolizirajući osam divizionih znakova(šipki) u istoj nauci proricanja i oni su generalno izraženi u kineskim slovima, značeći kralj.

Koryo poomsae: (oblik kineskog pisma, značeći učeni čovjek)

Koryo je ime drevne dinastije koja je vladala Korejom i za vrijeme koje je ostvaren velik kulturni i materijalni napredak. Engleski naziv za Koreju, proizlazi upravo iz imena te dinastije.

Keumgang poomsae: (kinesko pismo, značeći planina)

Riječ "kumgang" bi se opisno mogla prevesti kao "pretvrd da bi bio slomljen", a ponekad ova riječ može značiti i "dijamant" koji je poznat po svojoj tvrdoći.

Taebak poomsae: (kinesko pismo, značeći zanatlija)

Taebaek je staro ime za planinu Paekdu, na kojoj je prema legendi mitska ličnost Tangun osnovao korejsku naciju.

Pyongwon poomsae: (kinesko pismo, značeći jedan)

pyongwon znači "nepregledno polje ili ravnica". Kao što se na poljima, može uzgajati sve , što je čovjeku potrebno za život, tako i u formama možete naći svo znanje Taekwondoa. Na neki način forme (poomse) su polja Taekwondoa, koja treba stalno "obrađivati".

Sipjin poomsae: (kinesko pismo;značeći deset)

Riječ "shipjin" ima značenje decimalnog sustava, ali u smislu neprekidnog razvoja i sazrijevanja, baš kao što se to događa i s životom na zemlji.

Jitae poomsae: (oblik korejskog samoglasnika, značeći”OH”)

Zemlja "jitae", početak je i kraj svakog živog bića. Rođenjem, (na Zemlji) život počinje, a smrću se ponovno vraćamo u Zemlju, te se na taj način zatvara beskrajni krug rađanja i umiranja. Osim toga svi prirodni fenomeni koji nas okružuju vezani su također za Zemlju.

Chonkwon poomsae: (oblik korejskog samoglasnika, značeći “WU”)

Riječ "chunkwon" znači nebo, koje u filozofskoj tradiciji svih naroda Azije zauzima posebno mjesto. "Nebo" se uvijek smatralo "gospodarem" Svemira i ljudskih bića.

Hansu poomsae: (kinesko pismo,znači voda)

Riječ "hansoo" znači voda i predstavlja koncept prilagođavanja i sveprožimanja, slično kao što se voda i ponaša u prirodi.

Ilyo poomsae: (oblik swastika znaka)

Krajnji cilj kultiviranja duha u budizmu je stanje "ilyo" ili "stanje jedinstva" u kojem nestaje razlike između subjekta i objekta. Tom rječju je difiniran i cilj duhovnog razvoja u Taekwondou i nije slučajno što je posljednja forma nazvana baš tim imenom.

Naravno da čovjek može ubirati plodove Taekwondoa i bez prihvaćanja budizma ili različitih istočnjačkih filozofskih postavki. Cilj ovog kratkog pregleda bio je samo dopunska informacija, koja vodi k boljem razumjevanju puta koji je Taekwondo prošao od vještine do amaterskog borilačkog sporta. 

Samoodbrana

 

Samoodbrana

 

Gotovo sve što se radi u taekwondo dojangu usredotočeno je na samoobranu ili ho shin sul ('vještina obrane tijela'). Vježbanje formi, sparinga, lomljenja i svekolika filozofija taekwondo stila borilačke vještine podučavane u dvorani sastavni su i stalni dio treninga samoobrane. Aktivnosti su osmišljene tako da se sudionike podvrgne stresu i podučava kako se nositi s njim. To je, u osnovnom, put taekwondoa. Tako da nećemo pretjerati ako kažemo da se korijen i srž Taekwondoa nalaze upravo u ovoj disciplini, premda u posljednje vrijeme Taekwondo sve više postaje borilački sport, a manje umijeće borenja.

Cjelokupan pristup taekwondoa bio bi nedostatan kad kao vrhunac ostalih aktivnosti ne bi imao praktičnu stranu. Praktični pristup samoobrani razlikuje se od stresa u borilištu kad stojite nasuprot nekome čija težina premašuje vašu za 25 kg. U njemu se učenike uči kako izbjeći one koji im žele nauditi, kako ih baciti na tlo, othrvati se njihovim zahvatima, oboriti ih s nogu i zadati bol u osjetljivim točkama te prisiliti napadače da ih oslobode. U dojangu se te tehnike nerijetko predstavljaju kao hapkido, a većina ih je izvedena iz korejske policijske vještine zvane do su bang oh.

To što Taekwondo sve više postaje borilački sport, a manje umijeće borenja ne znači da je samoobrana potpuno zanemarena u odnosu na sporski dio Taekwondoa. U programima za više stupnjeve, samoobrana zauzima sve značajniju ulogu. Samoobrana je zapravo test našeg cjelokupnog znanja Taekwondoa, jer u takvim situacijama nema vremena za ispravljanje greške. Reakcija mora biti trenutačna, bez razmišljanja, a upotrebljena tehnika adekvatna. Iako će to možda zvučati čudno, dobar sportaš ne mora biti isto tako dobar i u samoobrani, iako to mnogima izgleda prirodno.

Samoobranu treba uvježbavati sa suvježbačem kad niste ugroženi. Pokreti su opasni i uključuju udarce u oči, vrat, prepone i zglobove. Trening dopušta sudionicima da se izmjenjuju u ulozi napadača i žrtve i tako saznaju kakve posljedice udarac može prouzročiti.

Učeničke skupine uče predodređene i namještene samoobrambene slijedove. Premda je taj način uvježbavanja ponekad nestvaran i umjetan, on omogućuje usavršavanje tehnika. Također pomaže razumijevanju učinkovitosti pravilno primijenjene tehnike.

Taekwondo škole imaju različit pristup samoobrani. U nekima crni pojasevi posjeduju vrlo malo znanja o samoobrani, dok su druge više samoobrambeno usmjerene pa se samoobrambene tehnike podučavaju kao dio redovnog programa. U školama te vrste za svaku od provjera za pojasove učenici nauče oko dvadeset novih samoobrambenih slijedova. Do postizanja stupnja crnog pojasa znaju više od dvjesto visokoučinkovitih samoobrambenih pokreta primjenjivih u gotovo svakoj situaciji.

U slučajevima kada smo izloženi napadu jednog ili više protivnika, uz mogućnost da pritom upotrijebe i hladno oružje, najvažnija je psihička sprema za takve susrete. Samo sabrana i maksimalno koncentrirana osoba bit će u stanju primjeniti sve stečeno znanje; da udarce upućuje u vitalne točke protivnika, da pravovremeno izbjegne ili blokira napad itd. Naravno da su pritom dopuštene sve tehnike, uključujući i bacanje ili poluge na zglobovima.

Isto je tako važno ne precijeniti vlastite snage. Velika je stvar obraniti se i od jednog napadača, a ukoliko je protivnik naoružan ili ako ih je nekoliko, najbolje je pokušati se izvući iz lakve situacije, a prihvatiti borbu tek kada nema drugog izbora. Protivnika bi trebalo zavarati ili isprovocirati na odlučujući napad, kako bismo lakše uspjeli primjeniti samoobrambenu tehniku, a i tu je naravno, iznenađenje važan činilac. Zbog toga je povoljna okolnost, ako vaš protivnik ne zna ili ne sluti kakve su vaše sposobnosti, jer ćete ga lakše iznenaditi.

Najveći problem vezan uz tehnike samoobrane jest što se nečije potencijalne mogućnosti na tom području ne mogu provjeriti dok se takva osoba stvamo ne nađe u situaciji koja to zahtijeva. Zbog toga se na Taekwondo treninzima takve situacije pokušavaju maksimalno simulirati i od ozbiljnosti pristupa pojedinca zavisi kako će se ponašati ako zaista bude u opasnosti.

Trening samoobrane obuhvaća odgovore na mnogo različitih prijetećih pokreta poput hvatanja šake i ručnog zgloba, hvatanja pojasa, hvatanja vrata, napada nožem i gušenja. Bez obzira na sve, taekwondo učenici će naučiti da se učinkovitim pokazuje vrlo malo tehnika, osim ako ne odluče da napadača prvi udare šakom, nogom ili glavom kako bi se oslobodili njegova zahvata.

Iz iskustva je poznato, da što se rigoroznije trenira u tom smjeru, to su bolji izgledi na uspješnu primjenu samoobrambenih tehnika u stvamosti, premda se prava mogućnost borenja može pokazati samo u realnim situacijama. 

Zagrijavanje

 

Zagrijavanje

 

Da bismo iz tijela izvukli maksimalne napore, prije svakog vježbanja potrebno je dobro zagrijavanje. Tako tijelo pripremamo za napore koji će uslijediti, a ujedno sprečavamo različite stresove koji se događaju u organizmu bez vidljivijeg osjeta i našeg znanja. Osim toga, zagrijavanjem sprečavamo mogućnost različitih ozljeda koje nastaju zbog velike tenzije hladnog tijela, kao npr. istegnuće tetiva, mišića, iščašenja zglobova itd. Zagrij se prije vježbanja u  generalnosti nemoguće je napraviti totalnu fleksibilnost bez zagrijavanja i zato uvijek nađi vremena za kompletno zagrijavanje. Jedan od vodećih uzroka povreda je nepravilno i totalno ne zagrijavanje.Tvoje tijelo nemože funkcionirati dinamično u svojoj normali dok je u hladnom stanju. Provedi najmanje 10 do 20 minuta u generalnim aktivnostima kao trčanje, preskakanje preko spage, jahanje bicikla ili aerobik prije početka rastezanja i energičnih vježbi. Efektivno zagrijavanje diže temperaturu tijela oko 2 stupnja iznad normale. Znaj da si dostigao zagrijavanje kad osjetiš lagan znoj potijelu. Tek nakon dobrog ugrijavanja, prelazi se na vježbe istezanja. Dobro istegnutim i zagrijanim mišićima postiže se pokretljivost i mekoća u izvođenju tehnika. Posebna pažnja posvećuje se nogama. Poznato je da je noga 70% snažija od ruke, a budući da je prirodno stvorena za hodanje, potrebno je mnogo više vremena da se uvježba i postane funkcionalno oružje. U početku se težište treninga prebacuje upravo na ove vježbe, jer se zagrijavanjem i istezanjem aktiviraju mišići koji su u svakodnevnom životu neaktivni. Zato se zagrijavanju, a osobito istezanju, prilazi s velikom pažnjom od najjednostavnijih ka najsloženijim vježbama.

Gimnastičke vježbe se mogu prema vlastitoj želji nadopuniti i drugim vježbama, a što je posebno zanimljivo, mogu se vježbati i u paru, tako da omogućavaju rad i ljudima koji nemaju natjecateljske pretenzije, već rekreacijski pristup Taekwondou. Prirodno je da se sve vježbe u ovoj seriji ne mogu odmah pravilno i u potpunosti izvesti te je potrebna strpljivost, no budite sigumi u tom slučaju rezultat neće izostati.

Ako se vježba u klubu, već se prema pripremnoj gimnastici može odrediti kvaliteta rada, jer bi svaki dobar trener trebao raspolagati širokom lepezom gimnastičkih vježbi koje se kombiniraju prema strosnoj dobi i razini znanja (pojasa) praktikanata.

Dakle ukratko, zagrijavanje obuhvata vježbe istezanja, razvoja snage, izdržljivosti i opuštanja.

Kvalitetno zagrijavanje jedan je od osnovnih preduvjeta za kvalitetan trening. U prvih 6 mjeseei treniranja, to je jedan od najvažnijih dijelova treninga. Glavni je cilj ovih vježbi pripremanje tijela za izvođenje Taekwondo tehnike.

Već je rečeno da zagrijavanje i istezanje ima odreden logički redoslijed i da je potrebno krenuti od jednostavnijih prema složenijim vježbama.

 

Efekti zagrijavanja 

 

Kad stigneš povećanu temperaturu tijela nekoliko događaja se zbiva u tvoju korist i spremaju te za naporne vježbe.

Opadanje ljepljivosti misića: dopušta tvojim mišićima da se opuste i skupe brze kroz dulji period.

Povećanje u mehaničkoj efikasnosti:

Povećanje u dostavi oksigena:mišićima kroz povećani tok krvi.

Umanjenje mlječne kiseline:prema pojačanom toku krvi koji poboljšava rad mišića i smanjuje ukočenost i bol prošlih vjžzbi.

Povecanje fleksibilnosti:u tetivama, mišićima, žilama i ligamentima.

Povećanje kardiovaskulara:Poboljšanja kardiovaskular kapaciteta dopustajući rad sa većim teretom

Sve ove aktivnosti su jako potrebne za sigurne fizičke vježbe,što se bolje zagriješ bolje ćeš trenirati.Ako misliš da nemaš vremena za zagrijavanje uzmi u obzir koliko ti vremena treba za rehabilitaciju poderanih mišića ili ligamenata

 

Vrste zagrijavanja

 

Pasivna zagrijavanja: Su ona koja podižu temperaturu tijela kroz  ne fizička sredstva, kao sto su saune,topli tus i trljanje tijela. Osim u specijalnim slučajevima,oni su najmanje efektivna sredstva zagrijavanja, posto ona dižu temperaturu tijela bez upotrebe mišića i zglobova.

Nespecificna zagrijavanja: Su zagrijavanja koja uključuju velike grupe mišića, i ne odnose se na direktno ciljanu aktivnost. Primjeri su umjereni stupnji plivanja, jahanja bicikla i generalni gross motor pokreti.Ova zagrijavanja su dobra za požetak vijezbanja jer imaju malu potražnju viježbi.

Specifična zagrijavanja: Su zagrijavanja koja se koncentriraju na grupe mišića koje će biti upotrebljavane u vježbanju npr:zagrijavanje nogu za udaranje u tijelo , zagrijavanje ruku za zahvate i zagrijavanje gornjeg dijela tijela za udaranje.Specifično zagrijavanje bi trebalo pratiti nespecifično.One su najkorisnije vrste zagrijavanja pošto stvaraju efikasnost mišića, smanjuju povrede u frekventno upotrebljavanim mišićima i zglobovima i tako povećavaju neuromuskularnu kondiciju. Na kraju nespecifičnih zagrijavanja počni sa specifičnim, fleksibilnost vježbanja obuhvatajući rotaciju zglobova. Dinamično rastezanje i statično rastezanje.

Osnovna tehnika

 

Osnovna tehnika

 

Pojam i osnovna podjela

 

Osnovna tehnika čini temelj Taekwondoa. Počinje se vježbati od prvoga dana ulaska u dvoranu, a sastoji se od tri osnovne komponente:

1. stavovi

2. ručne tehnike

3. nožne tehnike i tehnike udaraca u skoku

U početku se počinju vježbati jednostavni stavovi, prenošenje težišta tijela s jedne noge na drugu, te najjednostavnije ručne i nožne tehnike. Daljnjim usvajanjem gradiva uče se sve složenije tehnike, ali se prethodno naučene moraju stalno ponavljati. Već naučena tehnika vježba se do potpunog automatizma. To je vrlo visok stupanj uvježbanosti gdje se u svakoj novonastaloj situaciji sportaš može adekvatno snaći i izvesti udarac ili blokadu bez razmišljanja. Osnovna tehnika mu daje vjeru u vlastite mogućnosti na sportskom, ali i psihološkom planu.

Dogodi se da pojedini učenici nauče nekoliko pokreta i ubrzo steknu uvjerenje da su mnogo naučili. Takvi se učenici nerado "kupaju" u vlastitom znoju. Njima je ponavljanje dosadno i brzo prestaju vježbati. Stoga ih upućujemo na istočnjačku izreku karakterističnu za vježbanje osnovne tehnike: "Treba težiti savršenstvu koje je nemoguće postići". Čak je i tehnički savjetnik bivše reprezentacije Jugoslavije majstor Lee Kwang Bae 9. Dan, na jednom od svojih seminara rekao: "U početku se uče slova, zatim riječi i na kraju rečenice". Tako i u Taekwondou učenici do crnog pojasa uče elemente osnovne tehnike, a nakon cmog pojasa povezivanje osnovnih tehnika u kompliciranije kombinacije".

Osnovna tehnika počinje i završava nakon svakog treninga, a najčešće se vježba u grupi. Može se još vježbati u paru, a također i individualno. U grupi se obično vježba u prazno dok se u paru, osim u prazno, može raditi i s različitim sportskim rekvizitima kao što su npr. fokuseri, vreća, boksačka kruška, punch bool itd...

Osnovnu tehniku čine kombinacije nožnih i ručnih udaraca i blokada, te forme (poomse). Kombinacije se mogu vježbati polako (ako je naglasak na točnosti) i brzo (ukoliko se želi dobiti na snazi i kondiciji). Vježbanje osnovne tehnike vrlo je jednostavno, jer ne zahtijeva nikakvu posebnu opremu, a može se izvoditi i na vrlo malom prostoru.

Iz svega ovoga slijedi da Taekwondo osnove prate sportaša od početka sportske karijere do prestanka aktivnim bavljenjem. Odluči li sportaš nakon duže pauze ponovno aktivno trenirati, dobro naučena osnovna tehnika omogućit će mu brz povratak u formu. Individualno se osnovna tehnika može učiti iz različitih priručnika, ali za ozbiljne rezultate ipak je potreban učitelj.

 

Stavovi

 

Stavovi su važni činilac u vježbanju i temelj su učenja Taekwondoa. Dobro uvježbani stavovi omogućuju borcu bolju pokretljivost i bržu promjenu težišta tijela, što rezultira funkcionalnijom primjenom udaraca i blokada. U bilo kojem stavu potrebno je pravilno rasporediti težište tijela. Kada se kreće vježbajući kombinaciju ili samu borbu, valja biti potpuno opušten i nastojati da se ne "izađe" iz stava, odnosno ne izgubi ravnoteža, jer se time protivniku otvara veća mogućnost za uspješan napad. Stavovi mogu služiti za kretanje naprijed, natrag i u stranu. Što se borac više, brže i mekše kreće u različitim pravcima, to protivniku postaje teža meta, odnosno zahtijeva njegovu veću angažiranost, čime i on otkriva svoje slabosti.

Da bi se zadovoljile tri osnovne komponente stava i kretanja: mekoća, kontrakcija i brzina, potrebno je angažirati cijelo tijelo. Treba nastojati da kralješniea bude uvijek uspravna, a tijelo opušteno. Kontrakcija trbušnih mišića primjenjuje se pri svakoj kretnji.

Da bi se što bolje kretali, stari majstori su proučavali kretanje različitih životinja, posebno tigra, čije je kretanje karakteri- stično za sve navedene komponente.

U početku vježbanja najčešće dolazi do neusklađenosti u pokretima gomjeg i donjeg dijela tijela, tako da borac, kad se kreće, tehnike izvodi preopušteno ili prekruto. Ako se tehnike stalno izvode opušteno, onda su udarci preslabi i nemaju fokus, a ako se izvode prekruto, udarci su spori pa se tijelo prebrzo umara.

Postoje različite vrste stavova; neki se koriste na početku i kraju treninga ili pri izvođenju tehnike i borbe, a neki služe za vježbanje samo ručne ili nožne tehnike. Borbeni stav se koristi u sparingu. Tijelo u tim stavovima može stajati nasuprot protivnika, bočno i u poluprofilu.

 

Ručna tehnika

 

Iako je poznat po razrađenim nožnim udarcima Taekwondo je vrlo bogat i ručnom tehnikom. Za izvodenje ručne tehnike koristi se cijelo tijelo, jer je u tom slučaju tehnika brža i snažnija, a pri tome je utrošak energije minimalan. Pri svakom izvodenju koristi se kontrakcija trbušnih mišića koja je ponekad popraćena kiap-om (poklikom). Završna faza pokreta je samo izvodenje tehnike rukom.

U početku se najčešće događa da učenici vježbaju ručnu tehniku samo pokretom ruke bez kontrakcije. Takva tehnika je slaba; nema fokus i probojnost. Mnogo puta se pokazalo da sportaš male težine s lakoćom probija dasku od 5 i više centimetara. To je upravo zbog toga što se korektnom tehnikom sva težina tijela i brzina pokreta svede na samo jednu točku u djeliću sekunde, što rezultira većom probojnošću.

Ručna tehnika dijeli se na udarce i blokade. Udarci rukama služe za napad na protivnika i zato se koristi čitav ekstremitet (čelo šake, zapešće, dlan, brid dlana, prsti, Iakat i dr .). To su najbrži udarci i koriste se na vrlo maloj udaljenosti za napad u sve dijelove tijela. U samoobrani je dopuštena primjena svih vrsta udarca, dok se u sportskoj borbi boduje samo direktan udarac šakom u tijelo.

 

Ručne udarne površine

 

Na ruci se nalaze mnoge udarne površine, te ovisi o tipu udarca i o cilju koji napadamo, koju od ručnih udarnih površina ćemo upotrijebiti.

Čelo šake se obično upotrebljava za udaranje vrha brade, korijena nosa, slijepoočnice, pleksusa, trbuha, slabina, kičme i sl. Udarna površina su pojačani zglobovi srednjeg prsta i kažiprsta. Prilikom pravilnog formiranja šake stisnuti prsti u odnosu na gornji dio šake trebaju zatvarati kut od 90 stupnjeva, palac mora biti savinut ispod stisnutih prstiju, a cijela šaka , mora biti postavljena ravno u odnosu na podlakticu.

Gornji dio šake se formira isto kao i  čelo šake samo što je udarna površina izmještena na gornjem dijelu šake. Zglobovi kažiprsta i srednjeg prsta i ovdje predstavljaju udarnu površinu, ali u ovom slučaju njihove gornje površine na mjestu gdje se spajaju s metakarpalnim kostima. Ovim udarnim površinama se prvenstveno  napada slijepoočnica, nos i ključna kost.

Bočni dio šake predstavlja mišić na vanjskom bridu dlana, a na ovaj način se najčešće udara u rebra, trbuh i potiljak.

Vanjski brid dlana se formira na način da se ispruži dlan, skupe prsti, lagano savije srednji prst kako bi se izjednačio po visini s prstom prstenjakom, te se savije palac kako bi se mišić smješten na vanjskom bridu dlana što više ukrutio. Ovo je vrlo snažna udarna točka, a koristimo je pri udaranju u vrat, ključnu kost, korijen nosa, rebra i sl.

Unutrašnji brid dlana se formira na isti način kao i vanjski brid dlana s tom razlikom što se palac savija i pripija uz dlan kako bismo oslobodili unutrašnji brid dlana. S ovom tehnikom se napadaju slične točke kao i s vanjskim bridom dlana.

Vrhovi prstiju također mogu biti vrlo efikasne udarne površine, posebno ako gađamo površinom male, ali vrlo osjetljive, vitalne točke kao što su oči, grkljan i sl. Vrhovima prstiju možemo udarati na način da skupimo sve prste kao i kod formiranja vanjskog brida dlana ili da udaramo samo s kažiprstom ili s vrhovima kažiprsta i srednjeg prsta. Također se vrlo efikasno može udarati s vrhovima svih prstiju kad se ovi nalaze pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na dlan ili kad udaramo samo ispruženim palcem.

Lakat je vrlo snažna udarna točka a koristimo ga u bliskoj borbi. Ova udarna točka se formira tako da se podlaktica savije pod kutom od najviše 90 stupnjeva, a može i manjim u odnosu na nadlakticu. Na ovaj način koristimo lakat da bi udarali u pleksus, trbuh, rebra, kičmu, bradu i sl.

Dlan se formira tako da se ispruženi dlan savije što je više moguće prema gore lako da se korijen dlana izboči naprijed što je više moguće. Ovom udarnom tačkom napadamo obično vrh brade.

Zglobovi prstiju također predstavljaju efikasno i precizno oružje kojim napadamo površinski male tačke kao što su slijepoočica, korijen nosa, grkljan, pleksus i sl.

Luk palca i kafiprsta je rjeđe upotrebljavana ali vrlo efikasna udarna tačka za napad na grkljan. Formira se tako da se ispruženi dlan lagano savije isto kao i palac tako da palac i kažiprst čine jedan luk.

 

Nožna tehnika

 

Nožna tehnika se takoder sastoji od udaraca i blokada. Nogu je vrlo teško pretvoriti u funkcionalno oružje, no korejski majstori borilačkih vještina upravo su tome posvetili najviše pažnje. Zato je Taekwondo u svijetu poznat kao borilački sport s najkvalitetnijom, pa ako hoćete, i estetski najljepšom nožnom tehnikom. Iako je mnogo sporija od ruke, svima je poznato da je noga mnogo snažnija. S obzirom na to da se nogama posvećuje posebna pažnja, u napomim treninzima se teži da bude brza gotovo kao i ruka. Iako se može koristiti za napad i obranu s velike udaljenosti, današnjim naprednim tehnikama može se efikasno udarati i s poludistance (domet ruke), a udarci mogu biti vrlo snažni. Kada se nožna tehnika primjenjuje u samoobrani dopušteni su, naravno, udarci u sve dijelove tijela. Zbog svoje snage takvi udarci mogu izazvati lomove kostiju, nesvjesticu, unutarnje ozljede, a ponekad i smrt. U samoobrani, primjeni takvih tehnika pogoduje i faktor iznenađenja, jer napadač ne očekuje protuudarac npr. nogom u glavu, što je za Taekwondo borca sasvim uobičajena stvar .

U sportskoj borbi ne upotrebljavaju se udarci koji se izvode ispod pojasa i udarci koljenima.

Zbog velike snage, udarci se obično testiraju na tvrdim predmetima (daske, crijepovi, opeke itd.).

Nogom se može udarati frontalno (npr. ap ahagi - prednji udarac), gdje se koristi snaga odraza nožnih mišića i rotirajućim udarcima, gdje se koristi rotacija čitavog tijela. Ovi posljednji smatraju se najjačim udarcima, jer se uz težinu tijela u cilj, tj. u točku udaranja, prenosi i moment rotacije.

Udarne površine noge su koljeno, brid stopala, peta, rist, jastučić stopala i cijelo stopalo. Udarac koljenom upotrebljava se isključivo u samoobrani, dok se ostale udarne površine noge koriste u sportskoj borbi, vježbanju tehnike i formi.

 

Nožne udarne površine

 

Vrh stopala se koristi prilikom izvođenja udarca nogom prema naprijed, kružnog i izvinutog udarca nogom. Ovom udarnom površinom obično se gada plexus, genitalije, vrh brade, slijepoočica,potiljak i sl.

Brid stopala je vrlo čvrsta udarna površina, te ju zbog toga borci vrlo rado upotrebljavaju, osobito, kad je potrebno proizvesti jak udarac. Njime se obično udara u slabine, plexus, ispod grudi, ispod pazuha, vrat, bradu i sl.

Peta se može kao udarna površina upotrebljavati na dva načina. Kod različitih tehnika gaženja, koristimo donji dio pete, tj. dio pete s kojim gazimo. Stražnji dio pete se koristi prilikom izvođenja kružnog udarca petom, polukružnog udarca petom, kružnog udarca petom u okretu, polukružnog udarca petom u okretu, udarca petom prema dolje, te udarca petom prema gore. Peta je vrlo tvrda udarna površina i s njom se efikasno može udarati u bilo koju točku na glavi ili tijelu.

Rist stopala je nešto osjetljivija udarna točka, pa stoga ovu udarnu točku koristimo u sportskoj borbi kad na nogama imamo posebne nanožnice ili čvrste cipele. Na ovaj način možemo izvesti udarac nogom prema naprijed i kružni udarac. Ti udarci obično nisu tako probojni kao kad koristimo vrh stopala, ali su zbog položaja stopala i opuštenosti mišića ovi udarci puno brži. Ristom stopala obično udaramo u rebra, potiljak, slijepoočicu i sl.

Bočne strane stopala se koriste češće kao blokirajuće površine, ali se s njima može efikasno i udarati. Ovu površinu koristimo kod vanjskog i unutrašnjeg kružnog udarca bočnim stranama stopala. Ovim udarcima možda nećemo moći oboriti protivnika, ali mogu bitefikasni kao priprema za neki odlučniji udarac. Ovim udarnim točkama najčešće se napadaju vitalne točke na glavi, a rjeđe se udara u tijelo i to u predjelu trbuha i slabina.

Koljeno se vrlo efikasno može upotrijebiti u bliskoj borbi i to na način da udaramo koljenom prema gore ili kružno. Obično ga koristimo za napad na rebra, trbuh, plexus i lice ili bradu.

 

Vitalne tačke

 

Vitalne točke su predjeli čovječjeg tijela gdje se, obično bliže površini, nezaštićeni većim mišićima i kostima, nalaze živci i krvni sudovi ili gdje su smješteni vitalni organi. U stvarnoj (realnoj) borbi taekwondo borac će nastojati udariti upravo u takve vitalne točke. Istočnjačka medicina poznaje 224 točke na kojima se pri tiskanjem mogu postići odredeni efekti bilo borbene ili terapijsko-medicinske prirode. Od tih 224 točke sarno se 69 to- čaka smatra vitalnim. Tih 69 vitalnih točaka nadalje dijelimo na više ili manje vitalne ovisno o efektima koje, djelovanjem na njih, možemo postići. Kroz neke vitatne točke možemo izazvati samo jaku bol ili trenutnu oduzetost nekog organa, dok kroz druge možerno izazvati nesvjesticu, trajnu oduzetost odredenih organa, pa i smrt.