Samoodbrana

 

Samoodbrana

 

Gotovo sve što se radi u taekwondo dojangu usredotočeno je na samoobranu ili ho shin sul ('vještina obrane tijela'). Vježbanje formi, sparinga, lomljenja i svekolika filozofija taekwondo stila borilačke vještine podučavane u dvorani sastavni su i stalni dio treninga samoobrane. Aktivnosti su osmišljene tako da se sudionike podvrgne stresu i podučava kako se nositi s njim. To je, u osnovnom, put taekwondoa. Tako da nećemo pretjerati ako kažemo da se korijen i srž Taekwondoa nalaze upravo u ovoj disciplini, premda u posljednje vrijeme Taekwondo sve više postaje borilački sport, a manje umijeće borenja.

Cjelokupan pristup taekwondoa bio bi nedostatan kad kao vrhunac ostalih aktivnosti ne bi imao praktičnu stranu. Praktični pristup samoobrani razlikuje se od stresa u borilištu kad stojite nasuprot nekome čija težina premašuje vašu za 25 kg. U njemu se učenike uči kako izbjeći one koji im žele nauditi, kako ih baciti na tlo, othrvati se njihovim zahvatima, oboriti ih s nogu i zadati bol u osjetljivim točkama te prisiliti napadače da ih oslobode. U dojangu se te tehnike nerijetko predstavljaju kao hapkido, a većina ih je izvedena iz korejske policijske vještine zvane do su bang oh.

To što Taekwondo sve više postaje borilački sport, a manje umijeće borenja ne znači da je samoobrana potpuno zanemarena u odnosu na sporski dio Taekwondoa. U programima za više stupnjeve, samoobrana zauzima sve značajniju ulogu. Samoobrana je zapravo test našeg cjelokupnog znanja Taekwondoa, jer u takvim situacijama nema vremena za ispravljanje greške. Reakcija mora biti trenutačna, bez razmišljanja, a upotrebljena tehnika adekvatna. Iako će to možda zvučati čudno, dobar sportaš ne mora biti isto tako dobar i u samoobrani, iako to mnogima izgleda prirodno.

Samoobranu treba uvježbavati sa suvježbačem kad niste ugroženi. Pokreti su opasni i uključuju udarce u oči, vrat, prepone i zglobove. Trening dopušta sudionicima da se izmjenjuju u ulozi napadača i žrtve i tako saznaju kakve posljedice udarac može prouzročiti.

Učeničke skupine uče predodređene i namještene samoobrambene slijedove. Premda je taj način uvježbavanja ponekad nestvaran i umjetan, on omogućuje usavršavanje tehnika. Također pomaže razumijevanju učinkovitosti pravilno primijenjene tehnike.

Taekwondo škole imaju različit pristup samoobrani. U nekima crni pojasevi posjeduju vrlo malo znanja o samoobrani, dok su druge više samoobrambeno usmjerene pa se samoobrambene tehnike podučavaju kao dio redovnog programa. U školama te vrste za svaku od provjera za pojasove učenici nauče oko dvadeset novih samoobrambenih slijedova. Do postizanja stupnja crnog pojasa znaju više od dvjesto visokoučinkovitih samoobrambenih pokreta primjenjivih u gotovo svakoj situaciji.

U slučajevima kada smo izloženi napadu jednog ili više protivnika, uz mogućnost da pritom upotrijebe i hladno oružje, najvažnija je psihička sprema za takve susrete. Samo sabrana i maksimalno koncentrirana osoba bit će u stanju primjeniti sve stečeno znanje; da udarce upućuje u vitalne točke protivnika, da pravovremeno izbjegne ili blokira napad itd. Naravno da su pritom dopuštene sve tehnike, uključujući i bacanje ili poluge na zglobovima.

Isto je tako važno ne precijeniti vlastite snage. Velika je stvar obraniti se i od jednog napadača, a ukoliko je protivnik naoružan ili ako ih je nekoliko, najbolje je pokušati se izvući iz lakve situacije, a prihvatiti borbu tek kada nema drugog izbora. Protivnika bi trebalo zavarati ili isprovocirati na odlučujući napad, kako bismo lakše uspjeli primjeniti samoobrambenu tehniku, a i tu je naravno, iznenađenje važan činilac. Zbog toga je povoljna okolnost, ako vaš protivnik ne zna ili ne sluti kakve su vaše sposobnosti, jer ćete ga lakše iznenaditi.

Najveći problem vezan uz tehnike samoobrane jest što se nečije potencijalne mogućnosti na tom području ne mogu provjeriti dok se takva osoba stvamo ne nađe u situaciji koja to zahtijeva. Zbog toga se na Taekwondo treninzima takve situacije pokušavaju maksimalno simulirati i od ozbiljnosti pristupa pojedinca zavisi kako će se ponašati ako zaista bude u opasnosti.

Trening samoobrane obuhvaća odgovore na mnogo različitih prijetećih pokreta poput hvatanja šake i ručnog zgloba, hvatanja pojasa, hvatanja vrata, napada nožem i gušenja. Bez obzira na sve, taekwondo učenici će naučiti da se učinkovitim pokazuje vrlo malo tehnika, osim ako ne odluče da napadača prvi udare šakom, nogom ili glavom kako bi se oslobodili njegova zahvata.

Iz iskustva je poznato, da što se rigoroznije trenira u tom smjeru, to su bolji izgledi na uspješnu primjenu samoobrambenih tehnika u stvamosti, premda se prava mogućnost borenja može pokazati samo u realnim situacijama.